Tuesday, July 21, 2015

Top 5 precenjenih stvari preko čije popularnosti nikad neću moći da pređem

Svako zna da je život nepravedan, to je jedan od njegovih osnovnih postulata. Jebiga, Đole ima originalni Bej blejd jer mu je ćale zamenik direktora u Elektrodistribuciji i boli ga dupe što se vaši kineski raspadnu posle jednog udarca. Posle Đole završi Menadžment i ladi muda jer mu je ćale našao posao za 60 soma mesečno u državnoj firmi, a ti na birou 5 godina. Šta ćeš, banana država, poremećen sistem vrednosti, Vatikan nas ruši, Ceca nas je upropastila i te priče. E, zbog tog "poremećenog sistema vrednosti" (oblagibože, kako vas treba tući jastučnicom napunjenom mrtvim baterijama, jebala vas najisfuranija fraza svih vremena), svako sebe može smatrati intelektualnim ostrvom i bastionom genijalnosti samo zbog toga što je uspeo da obavi osnovne ljudske funkcije čitanja, gledanja i slušanja. Pravih stvari, naravno. E, baš zbog tog stava "AHAHAH REKLA ORO KOLKO GLUPA JEOTE" svako ko se ponaša iole normalno sebe (prečesto) smatra fenomenom. Takođe, valja naglasiti da pisanje prepatetičnih statusa/opisa slika na fejsu čine Mariju iz Avnoja boljom od ostalog zaječarskog plebsa. Ona je inspirisana.
Popularnost mnogih se zasniva upravo na rastućem broju gorepomenutih dileja, na jedan ili drugi način.


5. Pozorište
Kao i kod animea, fotografije i onih Marvelovih ili čijih več heroja, nije sama materija ono što je precenjeno, nego njeni fanovi brate smaraju ko ništa ikad u istoriji snobizma. Verovali ili ne, ima loših predstava i baleta, isto kao što ima i loših filmova. Važan je kvalitet, ne zgrada u kojoj se gleda. U vezi sa baletom, iscitirao bih jednog velikana 21. veka, po imenu Luis Lit: "It embodies our emotions, it is breathtaking in its beauty, and, most importantly, expresses what cannot be put into words".
Činjenica je da za odlazak u pozorište moraš da se iscimaš do same zgrade, da budeš apsolutno tih sve vreme i da ne možeš da torentnuješ predstavu kao čip fak kao što mnogi od nas jesu, bez obzira na to što karta za one jeftinije predstave košta koliko i čaša piva u kafiću na centru. Ono što zahteva virtuoznost kod pozorišnih glumaca je to što oni nemaju hiljadu i jedno ponavljanje scena, pa da odaberu onu koja im se najviše sviđa, već sve mora biti izvedeno savršeno, iz prve. Ipak, to što bi radije gledao glumce uživo te ne čini ni militrunku boljim od lika koji ličuje Insepšn. Ono što te čini boljim je to što tvoj novac odlazi u plemenite svrhe, a on čak ni ne siduje, ali jebiga. Znaš za ono kad su u Beogradu napunili pozorište tako što su stvaili jeftinu kartu za dobru predstavu?
I reper i glumac za iste pare. Doduše, bivši, ali poenta je tu


4. Crveni Džoni
Ovo kultno piće je osnova menija savkog bara i kafane. Zbog čega, nikad mi neće biti jasno. Jebemumater ljudi, ako ste ikada probali bilo koji drugi viski, ovo će vam se činiti kao da pijete evro dizel sa OMV pumpe. Kapiram da je okej za likove kojima je do toga da se napiju od miksa viskija i nečega što će zamaskirati ukus viskija, ali, ako zapravo hoćete da uživate u onome što pijete, a da pri tom ne puknete pare koje ste štedeli za obnovu godinu, Tičers ili Balentajns all the way. Ja nisam neki fan klasičnih rakiještina, pa ne mogu preporučivati ništa sa tog polja, ali nemojte piti viski da biste rekli da ste se napili od viskija. Nije kul.


3. Paulo Koeljo
Brazilski pisac je svakako dobar, a Alhemičar je jedan od boljih kosmopolitanskih dela moderne književnosti. Ostala dela, međutim, ne može ni prići njegovoj najprodavanijoj knjizi, pa se čini da se prodaju samo zbog imena autora. Budimo realni, dela poput "11 minuta"(produhovljene nijanse sive), "Priručnika za ratnika svetlosti" ili "Rukopisa iz Akre"(statusi za osmakinje) su toliko trivijalna, da ih jedino likuše koje se lože na "Ljubav u doba kokaina" mogu smatrati fenomenalnim. Dobar je za prelazak sa naučne fantastike i jeftinih vikend romana na nešto bolje, nije dobar za hvalisanje načitanošću.

2. Džim Keri
Bukvalno najveće gubljenje vremena mog života, još od kad sam bio primoran da istrpim neku "Žikinu dinastiju" je bilo gledanje bilo kojeg filma u kojem se komedija zasniva na AHAHAHAHAH LADNO PAO JEBOTE KOMEDIJA KOLKO ČEPI FACU LADNO IZVALI AHAHAHAH CARSKI. Kako bilo koja intelektualna ameba može da se oduševi Ejs Venturom ili Damb en Damer mi nikada neće biti jasna. Kapiram ako si 3. razred osnovne, ali, ako imaš pravo glasa, tvoje postojanje je pogubno za civilizaciju. Kobejnuj se.
haha, smešno.


1. Cane Partibrejker

Nisam nešto slušao Partibrejkerse dok se nisu pojavili na prošlogodišnjoj gitarijadi i oborili me s nogu. Dok likovi okolo skaču u transu, prosto sam izneverovao da to ne rade sarkastično.
Ko se ponaša na sceni kao da ima celebralnu paralizu, da vas čujem?

Svojim izlivima genijalnosti, ovaj Marija iz Avnoja među pevačima pomera granice liriksa. Ukratko, popularnost Canetova stoji na 2 stuba: prvi je priča o onome o čemu razmišlja svako ko ima malo mozga( Isto kao i onaj gotivni papa, ali njega razumem, on daje sve od sebe da uzdigne veru sa nivoa 15. veka), a drugi je pevanje onih vizija koje su se javljale prilikom preintenzivnog konzumiranja eksera devedesith. Uostalom, pogledajmo kako izgledaju pesme kada nisu praćene (odličnom) muzikom:
Ne.